Kaštel s kulom Kvadrac

U "velikoj palači" napisan je 1288. godine Vinodolski zakon, najznačajniji pravni tekst o srednjovjekovnome životu na vinodolskome posjedu Frankopana. Pisan je hrvatskim jezikom i glagoljicom, a usvojen na trgu ispred kaštela iste godine. Uz kneza Leonarda zakonik je potpisalo devet predstavnika slobodnih vinodolskih gradova: Novoga Vinodolskog, Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika. Prvotni kaštel bio je opasan dvostrukim zidinama s dugim i uskim dvorištem, upravnom zgradom i dvjema kulama (okruglom, tzv. Rondel, i kvadratnom). Između kula bilo je glavno krilo kaštela stambene namjene. Unutar kaštela bilo je dvorište sa cisternom te stupovima s arkadama. Kaštel u Novome Vinodolskom jedno je od najsnažnijih i najdugovječnijih uporišta Frankopana. U doba osmanlijskih osvajanja zaleđa – Like, Krbave, Gacke, ovamo se sklonio modruško-senjski biskup Kristofor te je i sahranjen u župnoj crkvi Svetih Filipa i Jakova. Jednom su Osmanlije čak upale u sâm grad, a opljačkali su ga i gotovo razorili i Mlečani. Godine 1996. u prostoriji gdje je potpisan Vinodolski zakon osnovan je Hrvatski institut za ljudska prava koji svoja polazišta crpi upravo iz toga zakona.