Kaštel u Bakru

Bakarski kaštel spominje Vinodolski zakonik kao tvrdi grad s kulama Turanom i Forticom. Jedan je od mlađih frankopanskih kaštela, a zbog opasnosti od Osmanlija i Mlečana više je puta nadograđivan. Oko 1557. dolazi pod vlast knezova Zrinskih koji ga drže sve do propasti obiju obitelji 1671. godine. Nakon toga kaštel ostaje zapušten. Koristi ga komorska uprava, a kasnije vojska. Nakon toga u njemu je platnara, a 1849. godine i nautički kabinet. Godine 1848. na sjeverozapadnoj strani otvaraju se nova vrata po naredbi bana Jelačića, pa se po njemu i zovu Banska vrata. Tvrđa nepravilna trokutastoga tlocrta s unutarnjim dvorištem smještena je na 50 metara visokome brdu iznad mora. Današnji izgled dobila je nakon potresa 1750. godine. U kaštelu su se nalazile četiri kuhinje, cisterna u dvorištu, dvije tamnice i veći broj prostranih dvorana. Bakar u priču o Frankopanima donosi još jednu zanimljivost. Njihovim zemljoposjedničkim, ratničkim, političkim i kulturnim interesima dodaje se još jedan – u Bakru su Frankopani bili i ribari, i to tunolovci. Plemići, doduše, nisu ribarili, već su bili vlasnici brojnih stajaćih tunolovki sjevernoga Hrvatskoga primorja, a dvije tunolovke imali su i u Bakarskome zaljevu.