Kaštel Grobnik

Ime Grobnik i njegovi predstavnici spominju se 1288. godine u Vinodolskome zakonu, jednom od najznačajnijih pravnih dokumenata feudalne Europe koji je pisan glagoljicom na hrvatskome jeziku. Fortifikacijski kaštel građen je od ranoga srednjeg vijeka. Najstariji mu je dio jugozapadna kula s nekadašnjom kapelom Svete Jelene u prizemlju, gdje su vidljivi romanički i gotički elementi. Od 15. do 18. stoljeća kaštel se širi i nadograđuje, naročito u vrijeme Frankopana i Petra Zrinskog, o čemu svjedoče uklesane godine 1442. i 1664. Jezgra kaštela ima tlocrt u obliku trokuta s kulama na uglovima, a vanjski pojas zidina bio je ojačan kulama i polukulama, od kojih je sačuvana jugozapadna. U arkadnome dvorištu kaštela nalazi se gotičko bunarsko grlo s grbovima krčkih knezova Frankopana i krbavskih knezova iz 15. stoljeća. Na najvišoj je koti uz kaštel i župna crkva s visokim zvonikom koji dominira naseljem. Grobnik je za Frankopane imao i veliku emotivnu važnost. U doba silovitih provala Osmanlija, nakon pogibije brata Nikole na Krbavskome polju 1493., Bernardin Frankopan Grobnički sve do svoje smrti često je boravio upravo u Grobniku. Iz ruku Frankopana Grobnik je kasnije prešao njihovim rođacima Zrinskima. Kada je 1671. habsburški Beč dao pogubiti bana Petra Zrinskoga, bogati je Grobnik opljačkan i predan kraljevskoj ugarskoj komori. O životu u Grobniku svjedoči i narodna legenda vezana uz dolazak knezova Krčkih. Jedan od njih, kako to već u feudalnim pričama biva, zagledao se u lijepu pučanku Lucu koja ga je odbila ne želeći s njim poći u kaštel. Kada je naredio straži da je dopremi, ona im je pobjegla. Poslije se, kada je na klisuri iznad Rječine vidjela da neće umaći, bacila u ponor. Mjesto odakle je skočila i danas se zove Lucinski vir.