Kaštel Trsat

Kaštel su Frankopani, tada još knezovi Krčki, počeli graditi 1223. godine. Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. darovao im je tada Vinodolsku županiju u čijem je sastavu bio i Trsat. Srednjovjekovne odrednice toga prvotnoga zdanja – "konak", "turan" sa zidinama i kulama, zatvoreno dvorište, vodosprema i ulaz s pokretnim mostom – danas su tek djelomično očuvane. U vojnome smislu bila je to jedna od najsnažnijih i najzapadnijih frankopanskih fortifikacija u Primorju. Također je i kao duhovno i kulturno ishodište odigrala važnu ulogu u svekolikome životu zajednice. Predaja kaže da se krajem 13. stoljeća na Trsatu nalazila Sveta kućica iz Nazareta, točnije rodna kuća Blažene Djevice Marije. Kućica je osvanula "sama od sebe", a isto je tako tri godine kasnije "na krilima anđela" prenesena u Loreto, gdje se i dan-danas nalazi. Vjerojatnije je da su križari, nakon poraza u Svetoj Zemlji 1287., nastojali skloniti dio svetih predmeta koje su prisvojili, pa tako i dijelove nazaretske kuće. Taj se događaj toliko dojmio naroda da su ljudi odmah počeli hodočastiti na trsatsko brdo, što nije promaklo gospodarima kaštela. Krčki knez osobno je došao na Trsat i poslao u Palestinu izaslanstvo koje ga je izvijestilo kako je Marijina rodna kuća iz Nazareta uistinu nestala. U spomen na taj događaj knez Ivan Frankopan dao je na Trsatu podići kapelicu, a potom je njegov sin Martin izgradio franjevački samostan s crkvom Blažene Djevice Marije od koje su danas ostali samo fragmenti. U kasnije sagrađenoj većoj crkvi najveću vrijednost ima slika koja prikazuje Mariju kao Majku Milosti, a štuje se kao čudotvorna. Štoviše, tvrdi se da ju je osobno naslikao Sveti Luka evanđelist.