Stari grad Hreljin

Narodni naziv "Gradina" mogao bi ukazivati na najdrevniju, prapovijesnu fazu Hreljina. Kasnije je Hreljin vjerojatno bio dio lanca rimskih fortifikacija Septem turres. Godine 1255. postaje posjed knezova Krčkih, odnosno Frankopana. Prvi spomen Hreljina seže u 1225. godinu kada je hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. Vinodolsku knežiju, u sklopu koje se nalazio i Hreljin, darovao knezovima Krčkim, a nešto kasnije njegovi čelnici 1288. godine potpisuju i Vinodolski zakon. U Hreljinu je 1440. godine izdana glagoljska isprava kojom knez Ivan daruje zemlju pavlinima samostana Svete Marije u Crikvenici. Od 16. stoljeća u posjedu je aristokratske obitelji Zrinski i važna tvrđa u obrani od Osmanlija za provala prema Istri i Sloveniji. Nakon izgradnje Karolinske ceste stanovništvo se seli na obližnji Piket, 1789. godine ukinut je hreljinski kaptol, a nakon 1790. godine grad je napušten. Tlocrt grada pokazuje nepravilnosti, što je uvjetovano konfiguracijom tla. Najstariji dio, sâm Kaštel, smješten je u jugoistočnome dijelu grada. U nepravilnoj osnovi ističu se kvadratna i okrugla kula. Grad je imao južni i sjeverni ulaz. Danas o slavi Hreljina, osim ostataka gradskih bedema i drugih zdanja, svjedoče dvije crkve, točnije njihovi ostaci: zvonik crkve Svetoga Jurja te sačuvana kapelica Blažene Djevice Marije ili Majke Božje Snježne.